O kompaniji
In memoriam
Tradicionalni rudarski pozdrav ‘Sretno’ nosi u sebi želju da se ponovo izađe na svjetlo dana ili ponovo ugleda božanski beskraj zvjezdane noći, ali se dogodi da utroba Zemlje zadrži u sebi njoj najvjernije i najodanije, a da njihove duše prigrli nebo kako bi zauvijek bile pod Suncem.
Stotinu godina rudarenja imalo je trenutaka crnjih i od mrkog uglja u ždrijelu jamskog mraka, ali uspomena na naše komorate trajan je svjetionik rudarskog života. Dvije teške rudarske nesreće obilježile su i naš Rudnik i dva su datuma trajan biljeg u vremenu.
Katastrofa 14. marta 1970.
Na dan 14. marta 1970. godine u 7,55 sati u Jami “Sretno” dogodila se eksplozija metana. Mehaničko razaranje, toplotno djelovanje i ugljenmonoksid zahvatili su ljude, objekte i uređaje. U reviru se nalazilo 89 rudara. Palilac mina Avdo Šabić i revirni nadzornik Bajro Šabić, javljaju telefonom da je u jami došlo do požara i da sve gori.
Povećana koncentracija štetnih plinova naglo je smanjivala količinu kiseonika u zraku. Svi radnici sa otkopnog polja P-1, sigurno su se povukli sa svojih radilišta. Ali mnogi se nisu uspjeli povući. Podmuklu eksploziju metana, pored toplotnog i mehaničkog djelovanja, prati i podmukli ubica bez mirisa i boje, otrovan, tih i ubitačan, od koga mnogima nije bilo spasa.
U ovoj kolektivnoj rudarskoj pogibiji nastradalo je 50 radnika.
Katastrofa 5. avgusta 1976.
Ponovo je Breza zavijena u crno.
Stare rane nisu još ni zacjelile, a nova eksplozija dogodila se u jami ‘Kamenice'….
Oko 1:15 sati, 5. augusta 1976. godine (četvrtak) glavni inžinjer Rudnika, obaviješten je da je došlo do eksplozije metana na radilištima 101 i 103. U jami se nalazilo 118 rudara.
U 3:50 iz jame se javio vođa prve spasilačke ekipe i saopštio: “Došli smo do povratne stanice gumenog transportera i u uskopu našli poginulog radnika, kojeg ne možemo identifikovati. Dalji prolaz nam je onemogućen obrušenim materijalom, drvenom podgradom i ispreturanom mehanizacijom“.
Do 7:50 kada se iz jame javlja inžinjer Begić i saopštava da su pronašli jos tri tijela, brojka ukupno stradalih popela se na petnaest. Ostalim provjerama utvrđeno je da bi u jami trebala biti još dva radnika: Džemal Došlić i Nezir Salkić. U 22:40 sati član čete Hamza Kadrić javlja da su pronađena tijela i ove dvojice rudara, čime je završen zadatak na pronalaženju i iznošenju tijela nastradalih.
Zauvijek smo izgubili 17 rudara.
Rudnik u vihoru rata i agresije na BiH 1992. - 1995.
Rat je ugasio 90 rudarskih života, od toga 65 na prvoj liniji fronta. I pomisao da se zaborave, bila bi grijeh. Grijeh, zbog njih i njihove mladosti, ali i mnoge neutješne djece, roditelja, svih najbližih. Rudnik nikada nije napuštao brigu ni o djeci rudara poginulih u rudarskim nesrećama, pa mu ni ova briga neće biti teška. Njihovo školovanja, posao i uopće život treba biti briga Rudnika. Sigurno, prva i najveća.