O kompaniji

U toku 1946. godine uvodi se novi način rada, zasnovan na takmičarskom elanu, a isti način rada prenosi se i u naredne 1947. i 1948. godinu, pa se u ovim godinama zapaža osjetan rast godišnje proizvodnje u odnosu na proizvodnju ostvarenu 1945. godine. Novi način rada ima takmičarski karakter, pospješuje rad pojedinaca i radnih brigada (radnih grupa), a prenosi se na sve zaposlene.

Tako pojedine brigade prebacuju svoje dnevne norme za 50% i više procenata. Takmičarski način rada u prvi plan dovodi jedan broj udarnika od kojih neizostavno treba spomenuti:

• Aliju Sirotanovića, udarnik 12 puta,
• Nikolu Škobića, udarnik 12 puta,
• Stjepu Vidovića, udarnik 9 puta,
• Franju Špoljarića, udarnik 8 puta,
• Vejsila Jusića, udarnik 8 puta i
• Ibru Kulića, udarnik 3 puta.

Rezultate koje su postigli naprijed navedeni rudari-udarnici, rezultati su i članova njihovih brigada. Oni su uglavnom, kao dobrovoljci ili odabrani radnici, predstavljali prvog čovjeka grupe (brigade) i u okviru toga obavljali dio poslova na radilištima.

Rekordima Alije Sirotanovića i Nikole Škobića počelo je socijalističko takmičenje za visoku produktivnost rada. Takmičenje se ubrzo proširilo i na ostale rudnike u NR BiH i tadašnjoj FNR Jugoslaviji. Iz Breze ovo takmičenje je preneseno u Zenicu, zatim u Kakanj i tako po svim rudnicima tadašnje Jugoslavije.

Kako se takmičenje prenosilo iz rudnika u rudnik tako su obarani rekordi u produktivnosti. Radi ilustracije u nastavku pregled rekorda na prostorima BiH.

Iz jame poznate kao ‘Rov vojvode Putnika‘, 24. jula 1949. godine 152 tone crnog zlata, utovarenog u 253 ‘hunta‘, bljeskajući pod blijedim svjetlom karbidnih lampi, zauvijek je otrgnuto iz karbonskih njedara zemlje postajući granitno trajnim spomenikom jednom vremenu i jednom čovjeku, jednom dobu i ljudima jedne male doline antičke prošlosti i iskonske snage.

Nikola Škobić, heroj rada, je sa svojom brigadom samo dva dana poslije rekorda Alije Sirotanovića, 29. 7. 1949. godine, prebacio njegov rekord za 14 tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda.

Svjetski rekord Alije Sirotanovića kruna je uspjeha i svih njegovih prethodnika koji su već od 1945. godine proglašavani udarnicima, a među njima i prvi udarnik proglašeni u Rudniku, Edhem Botić, a zatim i Stijepo Vidović i Ćamil Kamenjaš.

U razgovoru sa Botić Ćamilom, saznajemo da ovo herojsko vrijeme pamte i, od Ćamila nešto mlađi rudari, Ivica Matić i Šaban Jusić, koji su, zajedno sa ostalim članovima grupe Alije Sirotanovića, obarali svjetski rekord rusa Stahanova u Jami I.

I sam Ćamil Botić, prvi put je proglašen udarnikom 1947. godine, a u naredne dvije godine proglašavan je udarnikom rada preko petnaest puta.

Kameni portal jame ‘Rov vojvode Putnika’, izgrađen 1922. godine idealan je okvir za sliku ovih heroja rada, a stogodišnja prošlost vađenja ugljena u Brezi zaslužuje bar skromnu muzejsku postavku kojom bi bila ispričana herojska, ali i tragična prošlost rudarenja i života sa i od rudnika. Istinski junaci ove priče zauvijek će ostati Alija Sirotanović i Nikola Škobić, heroji rada.

U herojskom oreolu Alije Sirotanovića su i zvjezdice svih njegovih komorata, svih udarnika koji su utkali svoju mladost u žar mrkog uglja iz našeg rudnika, koji će za sva vremena grijati srca budućih generacija i podsjećati ih na sve naše udarnike i heroje, prvog udarnika, Edhema Botića, pa sve do Alije Sirotanovića i brojnih znanih i neznanih rudara, lica pokrivena ugljenom prašinom, a smjela pogled u kome se ogleda sjetna rudarska duša.

SRETNO