Najbolji u FK Rudar |
Prema nepodijeljenom mišljenju svih poznavalaca fudbala u gradu rudara, a i daleko šire, najbolji fudbaler u Brezi svih vremena je Mato Bjelogravić, jedan od trojice braće Bjelogravić koji su zajedno nastupali za 'Rudar' i čine rijedak trolist u fudbalu u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji i fudbalskom svijetu uopšte. Interesantno je pomenuti da su za FK 'Sloga' iz Ilijaša nastupala tri brata Macanović, ali su kratko vrijeme igrali zajedno. Bjelogravić Mato, Marko i Pero sinonim su za 'Rudar' iz pedesetih i šezdesetih godina 20. vijeka, a zajedno sa Alaupović Perom, Kostić Vojom, Veljak Avdom, Jusufović Vejsilom, Ismić Alijom, Pražak Vinkom, Kneževićem, Markicom i drugima ostali upamčeni kao jedna od najboljih generacija 'Rudara'. Uvijek su fudbaleri i rudari bili jedno te isto, samo na različitim mjestima, u različito vrijeme i u različitim odorama - nekada plava radnička bluza sa ukrštenim čekićima na grudima i na nogama tradicionalne crne rudarske čizme sa prepoznatljivom zelenom prugom, a nekada zeleno-crne prugaste majice ispod čijeg je grba uvijek kucalo rudarsko srce.
I uvijek zeleno-crna boja. I kao simbol Rudnika i kao simbol fudbala. I dok je Rudnik bio srce grada, a 'Rudar' bio čedo i grada i rudara, ekipu 'Rudara' činili su rudari, a rudari su živjeli od Rudnika i za 'Rudar'. Znamo da je svaki navijač i selektor i trener, ali prema mišljenju mnogih koji su igrali fudbal i u 'Rudaru', ali i za druge klubove u susjedstvu, 'Slogu' iz Ilijaša, 'Bosnu' iz Visokog, 'Vareš' iz Vareša, 'Mladost' iz Župče, 'Rudar' iz Kaknja, slažu se u jednom, jedanaest najboljih u istoriji fudbala u Brezi predvodi kapiten:
kao prvih jedanaest i na klupi:
Najbolji lijevi bek koji je igrao za 'Rudar', požrtvovani i neumorni igrač koji se isticao odličnim skokom i igrom glavom je Slavko Subotić. Koliko se nije štedio u borbi za zeleno-crnu boju pokazuje i ova slika. Na jednoj utakmici sa tradicionalnim rivalom, 'Slogom' iz Ilijaša 1963. godine, na terenu u Brezi koji je bio pokriven šljakom, zadobio je tešku povredu lijeve noge. Nakon teškog preloma noge dugo se oporavljao, a ovdje ga vidimo na rodnoj Smrekovici nestrpljivo čekajući trenutak da ponovo zaigra za svoj 'Rudar'. Razumije se da je i sam radio u Rudniku. Kao i skoro svi koji su, bar u to vrijeme, igrali u 'Rudaru'. U Brezi, ustvari, skoro da i nema porodice iz koje bar jedan član nije radio u Rudniku, a često je Rudnik bio mjesto u kome su se smjenjivale generacije iz jedne porodice, tako da su Rudnik, brezani i 'Rudar' skoro sinonimi. Bilo šta od ovog da pomenete, ostalo se podrazumjeva. Brezani su asocijacija na Rudnik, Rudnik je bio sinonim za 'Rudar', a 'Rudar' je bio ponos i Breze i Rudnika.
Mlađima je 'Rudar' ćesto bio samo početna stanica, ali im to ova generacija ne zamjera. Jer ne znaju oni kako vas može obradovati par novih kopački koje vam pokloni navijač koji se u Brezu vraća iz Zagreba ili Beograda sa studija ili poslovnog puta. I ne znaju oni koliko je srce ispunjeno radošću kada se nosi zeleno-crni dres sa ukrštenim čekićima i kada se igra za svoj klub, za svoj grad i kada se postigne pobjeda. A ne znaju ni kako poraz pada teško dok se protivniku pruža ruka i čestita na pobjedi koju ste toliko silno željeli. Fudbal je i zbog toga tako čaroban. |